Zašto se ljudi danas osećaju prazno iako “imaju sve”?

Nikada nismo imali više mogućnosti, a nikada se više ljudi nije osećalo prazno.
Imamo krov nad glavom, telefon u džepu, pristup svemu – i opet nešto fali.

To „nešto“ se teško objašnjava, ali se jako oseća.


1. Zato što stalno jurimo, a retko stajemo

Današnji život se svodi na sledeće:

  • sledeći zadatak
  • sledeću obavezu
  • sledeći cilj

Nema pauze da se zapitamo:
👉 Da li ja ovo uopšte želim?

Kada čovek stalno ide napred bez smisla, praznina je logična posledica.


2. Jer se uspeh danas meri pogrešnim stvarima

Uči nas se da treba:

  • imati više
  • izgledati bolje
  • biti stalno „u toku“

Ali se retko priča o:

  • miru
  • zadovoljstvu
  • unutrašnjem osećaju smisla

Kada ispunimo tuđa očekivanja, a zanemarimo sebe – ostane praznina.


3. Previše sadržaja, premalo pravih emocija

Nikada nismo bili ovoliko povezani, a ovoliko usamljeni.

Stalno gledamo:

  • tuđe živote
  • tuđe sreće
  • tuđe uspehe

A retko:

  • razgovaramo iskreno
  • ćutimo s nekim bez pritiska
  • osećamo se viđeno

Bez dubokih emocija, život postaje „ravan“.


4. Zato što se ne bavimo sobom, već preživljavamo

Mnogi ljudi danas ne žive – oni funkcionišu.

Ustani. Odradi. Izdrži. Završi.
I tako danima, mesecima, godinama.

Telo i um tada šalju signal:
👉 Ovo nije život, ovo je preživljavanje.


5. Jer se potiskuju pitanja na koja se plašimo odgovora

Pitanja poput:

  • Šta mene zapravo čini srećnim?
  • Da li sam na pravom mestu?
  • Da li sam postao neko ko nisam želeo da budem?

Ta pitanja se guraju pod tepih, ali praznina ih stalno podseća da postoje.


Šta može da pomogne?

Ne velike promene preko noći, već male iskrene stvari:

  • priznati sebi da nešto ne štima
  • smanjiti buku (informacije, mreže, očekivanja)
  • vratiti se onome što te je nekad radovalo
  • dati sebi dozvolu da ne moraš sve

Praznina nije znak slabosti.
Ona je poziv da se vratiš sebi.


Ljudi se danas ne osećaju prazno zato što im nešto spolja fali.
Već zato što su se previše udaljili od sebe.

I to se ne rešava kupovinom, uspehom ili dokazivanjem drugima – već slušanjem onog tihog glasa iznutra.

Ako si se prepoznala u ovom tekstu, znaj jedno:
👉 nisi sama i nisi pokvarena – samo si umorna od života koji ne pita kako si.